Target – Tri desetljeća beskompromisne lirike

Target. Ako barem malo voliš domaći hip-hop samo ime je bilo dovoljno da znaš o kome je riječ u ovome tekstu. Ako ne, nema veze – možda ćeš baš kroz ovaj blog saznati nešto novo. Za mene, ali zasigurno i mnoge druge, Target nije samo „još jedan reper“ u moru istih izvođača. Nakon tolikih godina aktivnog bavljenja glazbom on predstavlja ogromnu inspiraciju, a njegove su rime sigurno mnogima oblikovale njihov pogled na svijet. Možda si ti baš jedan od takvih. Možda si baš ti, koji ovo čitaš, ušao u hip-hop upravo kroz njegove stihove. Možda te njegova glazba i dalje prati svaki dan na putu do posla, faksa ili škole. A možda si jednostavno ovdje samo kako bi bacio neki komentar, dobar ili loš, ali i to je skroz ok. Ono što, ovdje nije ni malo upitno jest činjenica da je Target jedno od najvažnijih imena kada govorimo o razvoju hrvatskog hip-hopa. Također bismo mogli reći kako su njegova ljubav prema glazbi, njegov stil i način izražavanja naprosto odgojili generacije slušatelja rapa. Za mene osobno, njegove su mi rime bile prvi pravi susret s domaćim hip-hopom. On je, uz još nekolicinu repera bio taj koji mi je pokazao da ovo nije samo glazba, već način života, razmišljanja, kritika društva i sirova emocija pretočena u tekst. I možda sada, dok čitaš ovo, osjećaš potrebu baciti play na neku njegovu stvar. Možda te neka njegova pjesma vrati u prošlost, možda ti probudi neki osjećaj koji si zaboravio. A možda govorimo o svemu tome odjednom. Što god bilo, jedno je sigurno – Target je nakon trideset godina i dalje sinonim za našu hip-hop kulturu.

Naravno, kada pričamo o Targetu, nemoguće je ne spomenuti trenutak kada su se on i Woo spojili u legendarni Tram 11. Tada, nitko nije mogao predvidjeti koliki će utjecaj taj tandem imati, ne samo na svoju generaciju, već i na sve buduće izvođače koji su tek stupili na scenu. Njihova autentičnost, nepokolebljiv stav i sada već prepoznatljivi ulični narativ donijeli su nešto novo, nešto jako zapadnjački, nešto što je do tada nedostajalo našoj sceni. Albume „Čovječe, ne ljuti se“ i „Vrućina gradskog asfalta“ ne treba  posebno predstavljati jer ih se vrlo lako može opisati kao neizostavnom osnovom hrvatskog hip-hopa. Njihovi su se stihove prenosili s osobe na osobu, slušali su se na školskim hodnicima, odjekivali su kvartovima te su se presnimavali na kazete. U tom trenutku, Tram 11 nije bio samo glazbeni fenomen, već glas cijele generacije. Target i Woo su bili poznati po tome što su kroz svoje stihove govorili ono što su mnogi mislili, ali nisu imali priliku javno reći. Pjesme kao što su „Kaj ima lima?“, „Hrvatski velikani“ i „Pad sistema“ nisu bile samo isključivo hitovi, one su postale neke vrste generacijskih himni. Bez njih, hrvatska hip-hop kultura sigurno ne bi bila ono što je danas. Možda se vremena mijenjaju, možda dolaze neke nove generacije, ali njihov će rad ostati zapisan zauvijek.

Scena danas – kvantiteta ispred kvalitete

Danas, kada su brojke, pregledi i streamovi postali ključni faktori u glazbenoj industriji, vrlo lako se može zaboraviti tko su pravi pioniri i kreatori nečega što je nekada bio pokret, a ne samo trend. Danas se „cvijeće“, odnosno poštovanje, odaje izvođačima koji su takoreći na sceni „od jučer“, samo zato što prate trendove i imaju milijunske preglede. Također, na njihova se imena jako često zna vezati pojam „industry plant“, a pažnja koju imaju je abnormalno velika, dok istinske legende, koje su doslovno gradile ovu scenu, ostaju nepravedno u sjeni. Naravno, danas kada živimo u tom digitalnom dobu, brojke igraju važnu ulogu, posebice za one koji žive isključivo od glazbe. No, fanovi koji su zaljubljenici u žanr trebali bi se više koncentrirati na kvalitetu izdanja, a ne na mjesto u trendingu ili na Billboardovoj ljestvici. Nije važno ima li neka pjesma manje od milijun pregleda ili deset milijuna pregleda – važno je kakav trag ostavlja, koliko inspirira i koliko će se njezini stihovi pamtiti za pet, deset ili petnaest godina. Uzmimo za primjer Targetova izdanja. Možda neka od njih danas imaju tek desetinu pregleda koje skupljaju moderni trap hitovi, ali stariji slušatelji hip-hopa jako dobro znaju da je Tram 11 bio pojam za sebe, a Target i Woo su bili sinonim za hrvatski rap, nevezano za broj pregleda ili bilo čega sličnog. Svejedno, tada se glazba cijenila drugačije – kroz dobru liriku, autentičnost i energiju koju je nosila. Danas su milijuni pregleda upitni, algoritmi diktiraju što će postati hit, a mnogo toga je prvenstveno stvar dobrog marketinga, a ne stvarne kvalitete.

Ono što Targeta čini posebnim nije samo njegova glazba, već njegova ustrajnost i kontinuirana prisutnost na sceni. Trideset godina kasnije, on je i dalje tu, aktivan, te svojoj vjernoj publici priprema album povodom tih „velikih“ 30. Malo je takvih glazbenika, ne samo u hip hopu, već u bilo kojem žanru, koji mogu reći da su tri desetljeća ostali dosljedni i angažirani u kulturi koju su pomogli izgraditi. Target za svoje slušatelje nije „samo reper“ – on predstavlja simbol hrvatskog hip-hopa te je živi dokaz da prava umjetnost ne poznaje rok trajanja.

Na kraju, kako je i sam rekao u pjesmi „Moj rap“: “Cijela povijest je zabilježena, koliko znaš dobrih MCa – od kojih si se naježila.”

Sretan ti 30. rođendan karijere i neka tvoja priča nastavi inspirirati i dalje!